Hrvatska ima dugu tradiciju praćenja rezistencije na antibiotike – 25 godina intenzivnog praćenja rezistencije te 20 godina praćenja potrošnje antibiotika. U skladu s tim donose se odluke i strategije vezane uz odgovorno propisivanje antibiotika. Nacionalna strategija, prvi puta donesena 2008. godine, obnavlja se periodično i u njoj su zacrtani ciljevi za narednu godinu, kao što su praćenje rezistencije i potrošnje te edukacija, a ISKRA u skladu s tim donosi i obnavlja Smjernice za propisivanje antibiotika koje su namijenjene liječnicima. 

Po potrošnji antibiotika, Hrvatska se svrstava u europski prosjek, čime ipak ne možemo biti zadovoljni  s obzirom da je raspon potrošnje među europskim zemljama jako širok, pa ovisi s kim se uspoređujemo. Primjerice, u Skandinavskim zemljama i Nizozemskoj infekcije se vrlo uspješno liječe i uz tri puta manju potrošnju antibiotika po glavi stanovnika negoli u nekim južnoeuropskim zemljama.

Nove smjernice za liječenje respiratornih infekcija

U tom smislu, ISKRA je 2020. godine u smjernicama za liječnike stavila naglasak na infekcije gornjih dišnih puteva s obzirom da su to najčešće infekcije u čovjeka i naglasila važnost nepropisivanja antibiotika kod oboljelih od virusnih infekcija, gripe, prehlade ili bronhitisa. Slične poruke uputila je i građanima uz napomenu da koriste antibiotike samo onda kada ih je propisao liječnik te da obraćaju pozornost na higijenske navike. Posebno su bile izazovne protekle pandemijske godine, kada je primijećeno da je u tijeku pandemije kod pacijenata s infekcijom COVID-19 često propisivan antibiotik iako to nije bilo opravdano.

S druge strane, prema podacima Odbora i Referentnog centra za praćenje rezistencije u 2020. godini zabilježeno je manje respiratornih patogena kao što su pneumokok, hemofilus, streptokok… Odnosno, očito je da je tijekom prve godine obilježene bolešću COVID-19 bilo manje bakterijskih infekcija, vjerojatno najviše zahvaljujući primjeni mjere držanja socijalne distance.

Utoliko je velika odgovornost na zdravstvenim djelatnicima, svima onima koji propisuju antibiotike kao i onima koji ih izdaju, ali i na samim građanima. Ističem, dobro educirani građanin ne treba inzistirati na antibiotiku niti ga uzimati na vlastitu odgovornost.

Naposljetku, trebamo poduzeti konkretne akcije u smanjenju rezistencije u kojoj svatko od nas može dati svoj doprinos. Mehanizmi antimikrobne rezistencije su vrlo komplicirani i rijetko kada samo jedna mjera može dati rezultat.

Odgovornost je podijeljena

Prva je poruka da nismo još sve izgubili, a druga je poruka, koja vrijedi diljem svijeta pa tako i u Hrvatskoj, da svatko treba snositi odgovornost. Odgovornost za racionalnu upotrebu antibiotika je na svima nama – liječnicima, ljekarnicima i građanima.

Liječnici se trebaju kontinuirano i ustrajno educirati te pridržavati Smjernica za propisivanje antibiotika. Pokazalo se da je antimikrobna rezistencija reverzibilna, što znači da sada već imamo povoljne rezultate na osjetljivost nekih antibiotika u liječenju urinarnih infekcija i pneumokoka nakon što smo ih određeno razdoblje maknuli iz prve linije propisivanja. To nam daje nadu da nije sve izgubljeno.

Puno očekujemo od tzv. kartica za respiratorne infekcije, tj. smjernica u „one pager“ formatu koje su osmišljene kao pomoć liječnicima da u svakodnevnom radu lakše prepoznaju indikacije kada antibiotik treba, a kada ne treba propisati. Samoograničavajuće infekcije gornjeg dišnog sustava uključuju i velik dio upala uha, grla, bronihitis i sinusitis. Te infekcije su najčešći razlog propisivanja antibiotika, a paradoksalno je da su u 90 posto slučajeva uzrokovane virusima. Zato je sadržaj kartica usmjeren prvenstveno na pomoć u prepoznavanju kada pri takvim infekcijama antibiotik treba propisati odmah, kada s odgodom, a kada uopće ne.

Veliko NE samoliječenju antibioticima

Kada je riječ o građanima, osnovna je poruka – veliko NE samoliječenju, uzimanju antibiotika bez preporuke liječnika. Isto tako, važno je ne biti razočaran ako liječnik odmah ne propiše antibiotik unatoč jakom kašlju, uhobolji ili grlobolji. To je zato što upravo u spomenutim Smjernicama stoji da se s antibiotikom kod sinusitisa čeka 10 dana, naravno, ako nije teško opće stanje koje liječnik ipak prepozna. Slično je sa bronhitisom i dugotrajnim kašljem koji može trajati i 5-6 dana ili čak 2-3 tjedna.

Kad je to moguće, treba pustiti da virusne bolesti odrade svoj simptomatski tijek, biti strpljiv i vjerovati liječniku koji će prepoznati virusnu infekciju od ozbiljne bolesti koja zahtijeva antibiotsko liječenje.